„Nakon izbivanja s malih ekrana, bila sam željna drastične promjene.“

Intervju : Vanja Halilović

Dugo vremena radila si na RTL-u, a od prošle godine gledamo te u ulozi voditeljice Dnevnika na Nezavisnoj televiziji. S obzirom na to da si nekoć vodila poznatu showbiz emisiju, kako je bilo uhvatiti se u koštac s ozbiljnijim formatom, kao što su glavne informativne vijesti?

Nije mi bio problem prilagoditi se zadanoj situaciji, trudim se biti profesionalna i odgovorna po pitanju bilo kakvog posla i s jednakom željom i voljom pristupam projektu neovisno o tematici. Nakon jednogodišnjeg izbivanja s malih ekrana, bila sam željna drastične promjene. Drago mi je što sam imala priliku okušati se i u zabavnom i i informativnom programu. 

Neovisno o svom poslu, diplomu smatram izuzetno bitnim segmentom u životu jedne žene. Ljubav prema televiziji rodila se sasvim spontano i dok god me bude veselilo, radit ću ono što volim. Rad ispred i iza kamera je izuzetno dinamičan i čovjeka uvijek vuče taj jedan adrenalin. Radio je također zanimljiv medij u kojem se nisam imala prilike okušati, a i tisak ima svoje prednosti. Bitno je da je informacija koju plasiram javnosti zanimljiva, sadržajna i prije svega točna! Kolumne i dokumentarci su me oduvijek privlačili, a što budućnost donosi, vidjet ćemo.

Inspiraciju za pisanje i stvaranje novinari često dobivaju od svojih starijih kolega, koji se tim poslom vrlo uspješno bave već desetljećima. Imaš li ti neki uzor, neovisno o tome radi li o muškarcu ili ženi te domaćem ili stranom novinaru? Čiji rad te najviše nadahnjuje?

Vratila bih se u daleku prošlost i spomenula Margaret Bourke-White, njen život i rad me uvijek inspiriraju... Iako je zapravo bila fotografkinja, bila je prvi ratni izvjestitelj i prva žena kojoj je bilo dopušteno raditi u borbenim zonama za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Koliko se tvoj poslovni dresscode razlikuje od onog privatnog? Uskačeš li iz ženskih odijela u ležerniju odjeću i što zapravo preferiraš nositi u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme preferiram jednostavne odjevne kombinacije i prirodne materijale. Nisam ljubiteljica boja, puno detalja i eksperimentiranja jer točno znam što volim.

Koji odjevni komad za tebe predstavlja najbolju investiciju, za koju si spremna izdvojiti veću svotu novaca?  

Za dobar kaput mi nikada nije žao dati novce... Cipele i torbe su također dobre investicije koje mogu dugo trajati i na kojima ne treba štedjeti.

Iskreno, ne pratim trendove niti me posebno zanimaju... Volim prelistati modne časopise ili otići na neku dobru stranicu i to mi je uglavnom dovoljno. Primijetim da li netko ima stila, a ne da li je u trendu. Najlakše je otići u dućan i iskopirati nešto iz časopisa... To za mene nije moda nego čista komercijalizacija popraćena manjkom  mašte... Povijest mode kroz filmsku umjetnost mi je zanimljiva.

Gdje ćemo te najčešće vidjeti u kupnji? Imaš li neke brandove kojima si vjerna?

Nisam neka šopingholičarka i ne vežem se za ništa materijalno... Kupujem gdje stignem... Bitno mi je da je ispeglano i čisto.

Rado si viđena posjetiteljica domaćih modnih događanja, a i pouzdano znamo, kako tvoju garderobu djelomično čini i hrvatski dizajn. Iz te perspektive gledano, smatraš li da je domaći dizajn preskup?

Svaka roba nađe svog kupca ako je kvalitetna. Cijenim svačiji rad ako je uložen određen trud, a pogotovo ako se radi iz ljubavi prema modi, a ne samo iz želje za opstankom na tržištu. Envyroom, Linea i Hippy Garden su domaći dizajneri kojima uvijek dajem podršku.

Je li za dobar stil potreban novac ili misliš da jedna kategorija uopće ne ovisi o drugoj? Jednom prilikom za Fashion.hr si izjavila kako Hrvati podosta pate na brendiranu robu. Je li krajnji rezultat ipak zadovoljavajuć?  

Smatram da čovjek ima ili nema stila neovisno o novcu. Naravno da je olakšavajuća okolnost kada se netko može priuštiti sve što poželi, ali ne bih rekla da je novac presudna stvar. Mi smo općenito kao nacija previše opterećeni stvarima koje su manje bitne u životu. Inače, nemam ništa protiv brendirane odjeće, ali ne treba služiti u svrhu imperativa ili dokazivanja. Žene s naših područja su jedne od najljepših na svijetu pa što god da odjenu, može biti zadovoljavajuće. Ja ipak preferiram - manje je više.  

Drago mi je da dolazi do razvoja modne scene i da su određeni potencijali već prepoznati i etablirani u tekstilnoj industriji. Pretenciozno bi bilo od mene predviđati bilo kome neku budućnost, ali svakako da im želim puno uspjeha i sreće.

Bez kojih proizvoda preparativne ili dekorativne kozmetike ne možeš zamisliti život i koji su uvijek s tobom u kozmetičkoj torbici, gdje god pošla?

Prednost uvijek dajem preparativnoj kozmetici. Jako mi je bitna njega kože kao našeg najvećeg organa. Koristim Dermalogica proizvode. Posebno sam zadovoljna Total eye care kremom koju svakodnevno koristim. Jane Iredale ruž Julia također volim, a Dior maskare su mi odlične. Koristim već dugi niz godina isključivo ta tri brenda jer imaju apsolutno sve po pitanju njege i estetike. Parfem i kremu za ruke uvijek imam u torbici...

Kako oporavljaš kožu od teške televizijske šminke? Imaš li neke samo sebi svojstvene beauty tretmane koje provodiš?  

Redovito odlazim kod svoje prijateljice Ane na tretmane u Dermacare centar. Na taj način spojim privatno i poslovno druženje i uživam u opuštenoj atmosferi. Nakon tretmana uvijek još odemo i nešto fino pojesti tako da zaista spojim ugodno s korisnim.

Ne bih rekla da sam baš bila u profesionalnim vodama manekenstva iako imam nekog iskustva. Bila sam kao i većina klinki koje se bave modom u Milanu, vidjela Indiju zahvaljujući snimanjima i neke druge daleke destinacije, ali to je uglavnom ostalo na tome. I danas me vesele snimanja i uvijek se rado odazovem takvim pozivima, ali nisam već jako dugo niti u jednoj agenciji... Surađivala sam prije samo s Midikennom.

I za kraj, ciljevi za budućnost... Dolazi li karijera prije obitelji i imaš li svoju listu životnih prioriteta?

Lista prioriteta mi se mijenja s godinama i svakako da bih htjela imati obitelj. Dok se po tom pitanju ne ostvarim, uživam s nećakinjom i klincima svojih prijatelja. Trudila bih se pronaći balans između karijere i obitelji jer od malih nogu radim, neovisna sam i voljela bih uvijek to održati. Ne volim biti beskorisna i ovisna o nekome ili nečemu.

Hana Bartolović

Ana Bacinger

foto: Vanja Halilović