Sve što želim za Božić je:

Da ne postane Festivus

Prije no krenem o poanti nadolazećih nam blagdana, želim se podsjetiti što me - kao sve Vas- uvijek iznimno vezalo uz Božić.

Čar hercegovačkog božića je u tome da nikad ne znate tko će od nazočnih dobit šećer od baklave, tko će izazvat podjelu familije kao između Capuletijevih i  Monttechijevih (familije iz Romea i Julije ukoliko ne znate), tko će objavit da ustvari ne ide na fakultet (ja), tko će se izjasnit kao vegeterijanac i time riskirat izopćenje i moguću terapiju kod susjeda -  jer vjerujte, susjed u Hercegovini je uvijek psihić, a ako je i ginekolog sasluša Vas jer nema izbora.

BOŽIĆ ILI FESTIVUS?

Oduvijek tvrdim da je moja familija ustvari iskonski začetnik Festivusa. Da objasnim onima koji ne gledaju seriju Seinfeld: Festivus je izmišljeni blagdan u kojemu se ne kiti bor nego motka i umjesto čestitke svima kažete koliko vas je tko razočarao u protekloj godini.

Ipak, voljela sam Božiće u mojoj familiji, jesu bili "edgy", ali čiji nisu? Prisjetite se samo. Bit Božića je na jedan način okupljanje svih bijelih i crnih ovaca familije, netko uvijek pretjera s alkoholom i kaže svima što ustvari misli o cjelokupnoj familijarnoj situaciji, u pećnici nešto uvijek zagori, domaćica je na rubu svih slomova...ali to Vam je familija, njih ne možete birati.

Ako Vam je situacija poznata, da Vam olakšam? Božići kojih se sjećam:

Rođak koji provaljuje u kuhinju gdje se nalazi objekt žudnje u narodu poznatiji ko sarma jer inače ima ekstremni višak kilograma, pa mu je majka zaključala kuhinju na Badnjak, kako se ne bi ogriješio i sve nas poslao u pakao.

Drugi rođak koji je toliko „stoniran" da ne zna ni što slavimo

Sljedovi jela i kolača, baklave od kojih su vam čak i suze slatke narednih mjesec dana

Rakija kojom se počinje dan jer ne možeš to trijezan sve preživit da ga kolješ...

Obvezna svađa oko količinskog stanja jela u tanjuru (uzmite u obzir da se u mojoj familiji smatrate anoreksičnim ako imate oko 56kg, dobro me nisu prisilno na infuziju odveli jednom)

Meso za doručak naredni dan (svega mi!) Ništa kao prizor moje bake kako sjedi s cigaretom u ustima u 7 ujutro dok se šuljam u kuću s frendicom a ona pita „Đe'ste bile majke ti?" a sa strane s krčka teletina koja je kao za doručak.

Pregled čestitki kao na ulazu u CIA, k'o nije poslao a trebao je, izopćen je s „rahat lokum meetinga „ i predmet je sprdnje cijelog „komšiluka"

Pokloni nikada nisu bili važni, stvarno nisu. Važno je bilo da su svi tu, da je „iće i piće", da je smijeh i svađa čak, ali pregrmi se do sljedećeg dana (rakija pomaže, pretpostavljate). Ipak nekako vidim da se cijeli koncept blagdana promijenio. Ne vidim samo na primjeru svoje familije, već i na prijateljima. Danas je nekako logično da netko ne može stići na ručak jer ima previše posla, jer je deadline, jer je neka frka..i to je opravdanje?! Jesmo li svjesno i globalno zamijenili Božić za Festivus?

Nekako mi se čini da se iz godine u godinu prava poanta izostaje. Sve je postala neka histerija, konzumerizam, tko će koliko potrošiti i čiji će poklon izgledati poput onoga kao na reklami za Coca Colu, u kojoj je bor odvaljen s Velebita, svjećice se vide s Venere, džemperi su od angora vune s jelenima... Uostalom sam koncept darivanja, pogotovo natjecateljskog čemu smo kao ljudska rasa vični. Nije nama rođendan nego nekom drugom šta ne?

DEKORACIJE

Ono što sam oduvijek voljela kod Božića su dekoracije. Da je po meni bor bi imala cijelu godinu iako, ove godine sam odlučila malo downgradeati sve. Iako imam veliku želju (ko Vlatka Pokos za budnom od  polarne lisice), nisam baš vična ukrašavanju. Ili bor izgleda kao Blairwitch projekt il  ko pijana cajka, točnije  šljašti do Slovenije i naheren je, tako da  vam jedino izgleda dobro ako ste pijani, jer tek onda imate pravu perspektivu.

Sa vanjskim svjećicama nikada ne eksperimentiram jer učim na tuđim greškama. Naime, protekle godine  susjed se mrvu zaletio s svjećicama pa je kvart izgledao ko scenografija filma „Vrsta 3", maltene sam očekivala ekipu  „Na rubu znanosti" svaki trenutak da dođe i snimi reportažu godine.

Ipak ukoliko ste jedan od tih freakova koji mora dati do znanja i susjedima u Sloveniji da ima struje, predlažem bar jednobojne svjećice..Božić je, nije Grand Show.

Sve u svemu dragi moji, želim Vam sve najbolje i najvažnije od svega, želim Vam da vas ne poklopi depra radi recesije, ili nemogućnosti kupnje nekog ekstravagantnog poklona. Ono što je najvažnije je da imate dobre ljude oko sebe, da ste ok čovjek i da vjerujete u nešto a prvenstveno u sebe.

Ljubim Vas