Sabotiramo li same sebe?

Odgovor je jasan

„Pitao me gdje ćemo za Novu godinu a ja sam mu rekla da mi ništa nije dužan niti da je išta obvezan". Gledam preko stola u svoju prijateljicu koja mi prepričava najnoviju situaciju iz svog odnosa.."Pa šta to nije super 'bem te munjenu? Čovjek ti je upravo reko da želi provesti s tobom Novu godinu. Kakve veze dug ili obveza ima sa tim?" - kažem ja, a ona će „sve ja to znam kad sam normalna samo sam tad hiperventilirala i zatvorila mu pristup"... I onda skužim, nacrta mi se samo od sebe: toliko je puta bila povrijeđena, da joj je čudno da netko uopće misli imati planove sa njom, tako rano. Iz straha da  se sve ne izjalovi i da se on ne predomisli a njoj se rodi nada, ona se sabotirala reakcijom: "nisi mi ništa dužan".

Danas pričamo upravo o sabotaži, onom trenutku kad same sebi ne damo ništa osim panike i straha koji nas zgrči i tutnji u glavi „sje*** ćeš se opet, sje*** ćeš se opet".  Svi ženski magazini o tome pišu nekako u rukavicama, kao da je povrijeđenost, tuga ,bol i bijes kojeg nosimo iz proteklih veza, nešto sramotno. Uvijek kažem da nema srama kad je srce u pitanju i ako imate frendice koje volite i sa kojima dijelite, sigurno im nećete reći: „moja razina samopuzdanja je nekako ispod normale", nego ćete ih nazvati i reć:" stara u ku*** sam i osjećam se ko dno dna. Strusila sam bocu vina i počela mu tipkat sms .."

Krenimo od početka....

Ako ste ikada bili u kontaktu sa suprotnim ili istim spolom -bili ste povrijeđeni. To je tako, zakon prirode, netko vas usreći, netko vas uništi, a isto to nekome napravite vi. Nakon prvog pravog sloma, kada ste u rupi i mislite da više nikada nećete naići na nekoga tko će vas voljeti , stvara se prva čahura inata (neću više nikom dat da me sje**) i druga čahura manjka vjere u sebe (nisam dovoljno dobra da bi me itko volio). Nakon nekoliko godina aktivnog boravka na dejt sceni i nekoliko negativnih iskustava , te čahure vas stišću i nakupi se miks emocija koji vas blokira. Ne date sebi da se pokažete jer, čemu se pokazivati kad će vas ionako opet povrijediti i spustiti natrag u rupu. Nadalje, cijela današnja kultura je bazirana na ne-iskazivanju emocija. Još malo i postat će nekulturno plakat na sprovodima jer eto nije groblje mjesto za emocije. Pali smo u takvu emotivnu blokadu da nam čokoladu prodaju pod sloganom „Usudi se pokazati nježnost"..usudi se?! Nemojte me krivo shvatiti, pojedem više čokolade nego itko a i nemam ništa protiv ljubičastih krava (znala sam ih i vidjeti na boljim afterima i tulumima), ali me strah da postajemo neemotivna stvorenja koju skupina marketinških stručnjaka -i jedna krava- trebaju podsjetiti da pokažu nježnost. Iz tog razloga mi je jasniji i strah moje drage prijateljice s početka priče. Pokazati nježnost je ekvivalent elementarne nepogode koja će vam odnijeti sve, a možda i život.

Moja druga frendica je nakon prekida dugogodišnje veze ,srela super  tipa. Fakat, dečko je bio drag, pristojan, trpio nas je, čak je izdržao na našim čik pauzama dok je jedna bijesno tipkala frajeru a druga bila u „Bare meets Grdović"  fazi te ispuštala samo samoglasnike. Povreda iz prijašnje veze je bila toliko jaka da se sabotirala na sve strane. Od situacija sad bi, sad ne bi, do one u kojoj gledaju film na kauču i samo ju  prebaci i počne si brijati kako on sigurno nije tu da ostane te kako je to sve samo neki seks i iskorištavanje koje će je dovesti do boli. Onda odjednom postane hladna i čudna i ne da mu da priđe blizu a na pitanje „Šta ti je? „ ide onaj naš najdraži odgovor popraćen facom patnice"Nije mi ništa". Sutradan bi joj uvijek bilo krivo jer kad prođe taj napadaj rana iz prošlosti, onda se dozove sebi i shvati da uništava dobru stvar koja joj je pred nosom, točnije na kauču i ne ide nigdje!

Ivana se izvlačila iz svakog odnosa već na trećem dejtu, bez obzira koliko joj se frajer sviđao. Apokaliptična misao koja ju je pratila iz prijašnje veze, uzrokovala je niz beznačajnih djetova, koji su beznačajni bili, samo iz razloga jer im nije dala šansu da joj priđu bliže od nevinog šlatanja.

Ukoliko ste ikada radili sve ove stvari i mislili kako to nije sabotaža veze, e onda ste se fino lagali. Sve te sitne stvari koje radimo -a kada je situacija stvarno u redu- samo su rezultat tog malog đubreta u glavi koje vam govori da sve ide u 3 krasne. Ja sam sabotirala nekoliko odnosa u životu, čak i ovaj u kojem jesam sad, samo jer sam u određenom trenutku navikla da se sve završi nepovoljno za mene.

Sve reakcije koje imamo, rezultat su prošlih iskustava. Činjenica jest da tijelo pamti ona bolna i da vas lako skrene na stari put pun sumnje, propitivanja i nevjere u samu sebe. Nakon toga kreće sabotaža  u kojoj si ne date ništa osim razmišljanja o prošlosti i time propuštate sve ono što je dobro u sadašnjosti. Ima još dobrih frajera na svijetu (evo jedan mi je na kauču) i ima još nježnosti, samo je dajte na van. Boli vas briga šta će ko reć i misliti i kako će se to kasnije odraziti na priču. Ako vam je bivši bio drkaroš ne znači da je i taj koji vam sjedi na kauču isto to. Nemojte propustiti priliku da saznate, jer majke mi, ljubičasta krava vas gura u naručje samo na teveju. Ovdje, u stvarnom životu, sve ovisi o vama.

Ljubim vas