Obilježavate li teritorij?

Stvari u njegovom stanu kao dokaz vaše veze..

Muškarci i prostor. Muškarci i naše "zagađivanje" njihovog prostora. Muškarci i njihovo grčevito čuvanje jednog kvadratnog metra kojega im -htjele, ne htjele- čestim boravkom u njihovom stanu okupiramo nekom svojom sitnicom.

Vjerojatno ste se susrele sa situacijom u kojoj vi nekad slučajno -a nekad namjerno- ostavite ili zaboravite nešto. Ukoliko ste odmah ostavile pola ormara i donijele svoje slike iz djetinjstva, onda ste pomalo slučaj. 

Ukoliko se radi o par pažljivo/nehajno bačenih gaćica, grudnjaka, ruža ili ukosnica: dobrodošle u žensko obilježavanje teritorija. I kad po prvi puta dođete kod nekog frajera, velika je vjerojatnost da ćete pronaći nešto što je neka prije vas ostavila namjerno ili slučajno, who cares..

On, ja i špangice

Neki frajeri su jako teritorijalni, okorjeli single tipovi kod kojih je svaka čestica podložna analizi. Ne dao Bog da vam vlas kose ispadne na jastuku, ko zlokobni znak: bila je tu. Uvijek se sjetim jedne fantastične rečenice iz Seksa i Grada, kada Carrie kaže Mirandi „I don't know what is it with Big's place. It's like teflon for women. Nothing ever sticks". Da, većina muških stanova jesu k'o teflon tave. Sve što donesete bit će vam vraćeno ili bačeno ali zalijepit se neće. Kad se prisjetim, on i ja smo imali milijun situacija.

Jedan dan sam ostavila nekoliko špangica, zamolila sam ga da ih ne baci (jer je to prije znao napraviti) nego da kontaminirano područje obilježi žutom trakom dok se opet ne vidimo i dok CSI ne utvrdi iz kojeg je kuta „pucano" na žrtvu, točnije milimetarski komadić stola na kojem sam odložila čak 3 primjerka .

Prije smo već igrali tu igru. Ja bih ostavila nekoliko stvari a on bi ih pronalazio. Jedno popodne me nazvao netom prije no  što će otići na neki dječji maskenbal i rekao mi: "body count su tri špangice, maskara, samostojeće čarape i sjajilo, šta ću s tim?" Našto sam mu ja (iz panike) odgovorila: "obuci to i idi na maskenbal ko Nikolina Pišek."

Zajeb***** na stranu, teško je biti s nekim u odnosu a barem mu malo ne obilježiti  prostor. Kao što sam jednom utvrdila, većina frajera u Hrvatskoj ima Stephen Hawking šprehu: samo istražuju svoje vrijeme i prostor i uvijek im treba više. Više vremena i više prostora. Moja Mila kaže: „ostavljala stvari kod frajera kod kojih mi nije bilo jasno u kojem smo odnosu. Jesmo li night raideri  ili kombinacija night raider(a) + javno pojavljivanje nedefiniranog karaktera. U tim situacijama ja obilježavam prostor !Da se zna tko je ovdje bio!"

Doista, ukoliko niste sigurni na čemu ste s frajerom ili ako ste tek na začetku nečega onda je ostavljanje stvari jako škakljiva stvar. Gotovo se odvija pod oblakom prisile, vi prisiljavate njega da se podsjeti da ste u tom prostoru a on to možda ne želi ili nije još siguran da to želi.

Marko kaže: „ako ju volim može sve, ako ju ne volim onda je to već druga stvar." Denis s druge strane pripada skupini frajera koji će vam stvari eliminirati tek nakon nekog vremena : „hahahahaha baš nedavno me jedna pitala dal sam joj sačuvao papuče , mislim to je bilo prije godinu dana , pa naravno da nisam.... roze papuče su totalno out u mom prostoru haha....žene inače imaju naviku da se počnu odmah useljavati...ne smeta mi to ,valjda. Iako, odmah primjetim čim dođe nešto novo...najprije je to u kupaonici ..vate ,kreme i šampon od meda i vanilije fuj hahaha..ali toleriram".

Taman kad sam pomislila da smo svi u istom shitu javila se Marta koja je po tipičnom Blizanačkom sistemu ostavljala stvari slučajno, jer ih je zaboravila: "da, ja sam ostavljala neke svoje stvari kod dečki, ali uglavnom stvarno iz zaborava. Jedino sam kutijice i tekućine za leće i četkicu za zube uvijek namjerno ostavljala u slučaju da odlučim prespavati. Ne sjećam se da je to nekog dečka baš smetalo. dapače, komentirali su da mi da im je to slatko. Jednom sam ostavila neki make up, majicu i šal za koji mi je dečko priznao da ga je gledao, mirisao, i baš uživao u tome da pipa materijal koji je inače na meni i da mu moj miris i dalje ispunjava sobu nakon što sam ja otišla." Na to sam joj samo rekla: "fckin sretnice"..

U kakvom ste odnosu?

Istina je da ne možemo generalizirati i reći da baš svi frajeri imaju problema s prostorom ili da vas ne voli ako vam za koji dan vrati stvari u vrećici. Nekad je jednostavno pre rano. Mi žene također znamo biti iznimno teritorijalne i nestrpljive te dodatno naglašavati svoju prisutnost, pogotovo ukoliko nismo sigurne što on osjeća. Frajerima je teže vezati se nego nama a stvari na jedan čudan način obvezuju. I sami pogled na neki zabačeni ruž, grudnjak ili odjeću uredno naslaganu na nekoć njegove površine zvoni kao „veza".  Ako u sebi znate da tu ima nešto više od casual odnosa onda si dajte malo vremena prije no što okupirate teritorij. Nekad jednostavno trebamo usporiti.

Moja situacija sa špangicama sa početka priče je dobila svoj epilog. Nakon prekida i mirenja i svega što se izdogađalo dočekala me četkica za zube. Samo moja, nova četkica kao simbol priznanja da još jedna osoba povremeno egzistira u tom prostoru i ima higijensku naviku pranja zubi. Ne znam ni je li on uopće svjestan da je meni ta četkica bila big deal i da sam odmah na mobitel obavijestila frendice i Condolezzu da ja imam četkicu u tom stanu i da je nisam sama prošvercala tu (koji trijumf). 

Brijem da nije skužio jer bi već vjerojatno tražio azil u Libiju a pod razlog traženja bi naveo: psycho bitch in my house. Tjedan dana nakon, u njegovom sam stanu dobila ladicu, točnije policu jer ladice nema ni za sebe.. Od straha da ne ugrozim područje posložila sam svoje stvari samo na pola date površine (ko neki psihički element: evo dajem ti prostora). On me gleda k'o da nisam normalna, ja ga gledam k'o da mi roba doista stane na jednu stranu.

Sve je bilo super dok ga za koji dan nisam pitala: a da kupim suncokret za stol? Pogledao me kao da sam mu rekla da je svijet ostao bez pive. Ok, čak i ja znam kad pretjeram. Kupila sam suncokret i stavila ga na stol, ali u svom stanu. Tu mu je i mjesto.

Kiss vam svima, pazite na sebe.